Govore pedijatri da vaša beba od navršene godine dana smije sve
jesti. Meni se ta "odjednom sve" situacija nikako ne sviđa. Osobito
ako smo do prije tjedan dana još polagano i oprezno uvodili neku od novih
namirnica. Podsjećam; oprezno uvođenje namirnica u bebinu dohranu znači -
kušanje nove namirnice od manjih količina ka većima u roku od 3 - 4 -5
dana. Uvijek dopuštamo bebi da kuša PO JEDNU novu namirnicu u starim
kombinacijama na koje je već njezin probavni sustav navikao. Ne vidim da se
nešto značajno mijenja sa bebinim prvim rođendanom kad su namirnice koje još
nije kušala. Razlika od početka dohrane pa do sada jedino je u tome što mame
sada imaju daleko veći izbor namirnica svih profila na repertoaru za pripremu
svojim malenima. Sve drugo ostaje isto. Sve što vaša beba nije još do sada
kušala, a namjeravate joj dati, neka također bude oprezno uvedeno u njezinu
dohranu. Neke mame odlučuju se u ovom razdoblju po prvi puta svom malom zlatu
ponuditi na trpezi i prženu hranu. To vam ne savjetujem. Vodim se za jednim
davno pročitanim pravilom koje govori da do druge godine nema pržene hrane na
bebinom jelovniku. Također, to vrijedi i za začine. Nemojte posustajati kod
toga da ponudite bebi posoljenu ili zaslađenu hranu. Za tim doista nema
potrebe. Razmislite - bebini okusni pupoljci su u idealnom stanju i mogućnosti
kušati i osjetiti hranu kakva ona doista jest. Njoj je, upravo zbog toga jer
hranu nismo ničim začinjali do sada, sve ukusnije jedno 8273383939020 puta (
broj je nasumično udaren po tipkovnici) i nema joj smisla to kvariti. Neka dijete
jede hranu u njezinom izvornom obliku, kao do sada. I voće i povrće i meso i
žitarice već imaju u sebi sve što je bebi potrebno da bi uživalo u okusima
hrane. Ako nastavite tako hraniti vašu bebu, ona će nastaviti uživati u hrani.
Zamislite da vama netko sada ponudi mogućnost da doista osjetite hranu... No vi
to ( kao ni ja) više ne možete jer ste ( kao i ja) navikli i na sol i na papar
i na papriku i na šećer i na ocat itd....
U prženoj hrani nema ničeg nutritivno
dobrog i poželjnog za vašu bebu. Ni za vas, kad smo već kod toga.
Također, MOLIM VAS, nemojte svom djetetu
sada gurati u usta čokolade, kekse, smokije, bombone, sladolede i ostale
"napasti" iz kuhinjskog ormarića, samo zato jer joj navodno neće
ništa biti.
Najčešće su roditelji ti koji ( sorrkač)
inzistiraju na ponudi ovakvih stvari svojoj djeci...a onda im kasnije te iste
stvari zabranjuju... i dijete dovode u zbunjujući položaj. Nemojte davati
svojoj djeci slatkiše i grickalice. No, nemojte im niti govoriti gluposti o
tim stvarima ( tipa da to nije fino, da je pokvareno i sl...) jer dijete će kad
- tad doći u situaciju kušati to isto pa ćete se opet naći u nezgodnoj odgojnoj
situaciji. U pravilu, nikada - baš nikada nemojte djetetu lagati. Smijete prilagoditi odgovor na neko škakljivo pitanje, ali lagati ne smijete!
Napravite samo malen odmak od konzumacije
"slatkih napasti" tako što ćete kušanje istih ograničiti recimo samo
za vrijeme posjeta baki, ili teti, ili ujni..i sl. Neka one budu te koje će po
nečemu biti posebne kada ih vaše dijete posjeti. Neka baka bude ta koja će za svoje
maleno unuče iz džepa izvaditi "životinjsko carstvo". Naravno, to
vrijedi ako baka nije sa djetetom svaki dan. Na taj način će dijete rado
boraviti sa bakom. Također, neka slatkiši budu rezervirani za dječje rođendane
i sl... Kod kuće toga jednostavno neka ne bude. Rižini kolutići i poneki keks
za bebe neka bude sve od slatkiša što ćete ponuditi maloj mrvici na dnevnoj
bazi. To je moj dobronamjeran savjet.
Lizalice i kaugume nemojte uopće davati
djeci, barem dok ne navrše četiri godine, a i tada budnim ih okom pazite dok
"žvaču".
Nemojte podmićivati vaše dijete slatkišima
koje će dobiti AKO pojede ručak. To se jednostavno ne radi. Na taj način dijete
stječe krivi odnos prema hrani i doživljava ju samo kao nužno sredstvo ( koje
nikada nije ukusno) da bi se došlo do slatkog cilja.
Ako dojite vaše maleno, dojite i dalje,
sve pohvale! Dojite kad god to beba želi! Bravo! Ako ne dojite, potrudite si
djetetu osigurati dovoljnu količinu mlijeka kroz dan za ovu dob.
Što onda i kako kuhati bebi sa navršenom
godinom dana?
Sada se računa da vaša beba smije jesti
povrće iz samoposlužnih zamrzivača, obrišite znoj sa čela - više ne ovisite
toliko o sezoni i onome što ste uspjeli sami zalediti :) Uvedite sve sa tablica
koje imate, a što još niste uveli, a svaku novu namirnicu i dalje strpljivo
testirajte.
To znači da i nadalje morate posebno
kuhati dva puta dnevno za svoje najdraže. Za koga? Za svoje najdraže! I zato to
ne bi trebao biti nikakav problem :) Razumijemo se...
To znači i da još uvijek ne možete
odsjedati u hotelima za vrijeme ljetovanja i zimovanja već morate odsjedati u
privatnim apartmanima u kojima možete kuhati. Ah, ima i to svojih radosti i
prednosti...
Uvijek se sjetite ponuditi vašem djetetu
vodu. Zaboravite sokove!! Niti jedan sok ne može organizmu vašeg djeteta
učiniti dobro, koliko to može voda. Ili, budimo malo brutalniji, sokovi će
naštetiti organizmu vaše bebe prije no što će ga hidrirati i učiniti za njega
nešto korisno.
Znam da vam je teško držati se ovoga, ali
...ustrajte, shvaćajući da za vaše maleno činite najbolje što možete. Sokići
neka isto ( ako baš moraju, a ne moraju) budu baka priča. Ali ona baka kod koje
se rijetko ide u goste :))
Neka vaša beba objeduje uvijek kada
objedujete i vi. Pokušajte pripaziti da to uvijek bude u isto vrijeme. I neka
se obroci jedu za stolom. NEMOJTE trčkarati uokolo za vašim zlatom nudeći mu
žličicu izvodeći triatlon po stanu, ili kući, zato jer je vaša beba razigrana i
ne "stigne" se najesti. Pokušajte uspostaviti "hladan"
odnos prema prehrani ( sada više nije do-hrana već pre-hrana) vaše bebe. To
znači, ako beba nije dovoljno ( po vašem mišljenju) jela u vrijeme doručka,
nastojte ostati "hladni" prema toj činjenici i ne nudite joj hranu
svakih desetak minuta, već pričekajte zajedno sa djetetom vrijeme ručka, do
kada će i ono ogladnjeti. Isto pravilo vrijedi za bilo koji obrok :)
Ne natrpavajte tanjure i zdjelice svog
djeteta hranom. Radije stavite manje količine na tanjur. Dijete će biti ponosno
što je sve pojelo i nerijetko slavodobitno zatražiti još. Ima li veće radosti
za mamu nego kad joj dijete hoće JOŠ jesti?
Ne brinite se što vaše maleno i dalje
možda ne jede "kako treba" - samostalno i bez nereda. Mogli biste se
i načekati do tog perioda. do tada, strpljivo perite podove, stol, hranilicu i
sve ostalo čega se dotakne obrok vaše male najveće ljubavi. Bez prijekora prema
djetetu. Prijekorom ( ni u kojoj situaciji) u ovoj bebinoj dobi nećete ništa
napraviti pametno. Dijete ne razumije. Lijepo mu objasnite, dugim, proširenim,
zanimljivim rečenicama situaciju u kojoj ste se zatekli. Iziskuje i vremena i
truda i strpljenja...ali vaša beba već ima godinu dana!! To bi trebalo značiti
da sve te kvalitete već htjeli - ne htjeli - posjedujete, samo ih sada trebate
još malo više ulaštiti :)
Stolica vaše bebe do sada se je već
stabilizirala i beba ima svoj ritam. Možda on nije onakav kakav biste vi
željeli ( razumijem vas), ali prihvatite da je to njezin ritam i budite
zahvalni što postoji. Povremeno se dakako možete poslužiti nekim od trikova za
poticanje stolice, no ako se i dalje budete hranili kako treba u kombinacijama
koje potiću rad crijeva, vi , odnosno vaša beba, ne bi trebala imati
značajnijih problema. Pisala sam jednom ovdje i o vanjskim utjecajima na bebin
probavni sustav pa provjerite...koliko su napeti odnosi u bebinoj okolini i je
li beba zadovoljna u svakom trenutku u kojem se zadovoljstvo mora
podrazumijevati. osigurajte bebi vrijeme za hranjenje, vrijeme za igru, vrijeme
za šetnju, vrijeme za odmor i vrijeme za spavanje.
Dobro je, doista je dobro pustiti tu i
tamo dijete da samostalno istražuje igračke i svijet oko sebe, no nemojte baš
dopustiti da to bude sve od vaše igre. Aktivno se uključite u bebinu igru i
...NEMOJTE ZABORAVITI - u igri je šef beba a ne vi. Beba se želi igrati s vama
i ona određuje tempo i pravila igre. Nemojte joj nametati svoja pravila ili
pokazivati kako se slažu tornjići od kockica i sl. Dopustite bebi da sama složi
svoj tornjić i pohvalite ju i plješćite joj kada ga napravi, ma koliko "to"
bilo daleko od tornjića. Ne požurujte bebu u igri zato jer biste VI htjeli da
ona to učini brže, mudrije, spretnije ili bolje. Beba će biti daleko sretnija i
zadovoljnija sa svojim greškama nego sa vašim uspjesima. Imajte to na umu.
Spustite se na razinu vaše bebe dok se igrate ( no ipak ju pripazite okom
odrasloga) i emocionalno , ali i fizički. Nikada, ali NIKADA se nemojte
obraćati vašem djetetu s visoka, nego se spustite tako da vaša glava bude u
razini glave vašeg djeteta i onda mu recite što želite. I... ne vičite na vaše
dijete. Nikada. Ni kada ste najrastreseniji. Odredite kaznu za bebu ( iako
smatram da još za ovu dob nisu primjerene kazne) onakvu kakvu ćete vi moći, kao
roditelj podnijeti, a ne kakvu mislite da treba dati bebi. Neka kazne budu
simbolične i kratkotrajne ( kada za njih dođe vrijeme). Sjedenje na određenom
mjestu dvije minute...OGROMNA je kazna za maleno dijete... Nakon što dijete
"odradi" kaznu, obavezno se izgrlite, izljubite, izmirite i poigrajte
s njim. Ne biste vjerovali, sve to utječe, osim na bebine emocije, i na njezine
organe ( dakle zdravlje) pa tako i na probavni sustav. Ipak, sasvim je
normalno, poželjno i prirodno da vaša beba sada ima kompaktnu, čvrstu kakicu,
pa nemojte patiti za onim "glatkim" kremama :) koje je možda imalo do
uvođenja drugog ili trećeg obroka.
I za kraj...neka vam NIKADA ne bude teško
proboraviti sa djetetom na svježem zraku u samostalnoj igri, igri s vama ili sa
vršnjacima. Također, ako se dogodi, a događat će se i događa se na dnevnoj bazi
, da vaše maleno plače - neka se isplače! nemojte spriječavati plač , a osobito
nemojte govoriti NEMOJ PLAKATI...to nije dobro činiti jer na taj način dijete
biva zbunjeno i uči zatomljivati svoje emocije ( pa i prigode koje su ga do te
emocije dovele) za sebe i u sebi. Na taj način vaše će maleno iskreno u sebi i
duboko patiti...možda i cijeli dan...ili ponekad duže. Spriječite djetetovu
patnju i potiskivanje emocija na način da ćete POTICATI dijete da plače. Neka
se isplače! Hrabrite svoje maleno u plaču! Tapšajte ga, grlite i mazite i
potičite ga da se isplače do kraja i koliko god želi. Nakon plača
porazgovarajte o uzroku istoga. Nemojte ispitivati dijete za vrijeme
plakanja. Pitat ćete ga kad se smiri. Tada ćete zajedničkim snagama sve staviti
na "svoje mjesto" i nastaviti bezbrižno uživati u danu. Tako će
dijete steći naviku jasnog iskazivanja emocija i uvijek će rado htjeti
podijeliti s vama svoja unutarnja stanja. Bit ćete zahvalni sami sebi na ovoj
praksi, kada stupi u pubertet :)))))))))))
Najgore što možete učinit kada vaše maleno
plače jest reći mu - NEMOJ PLAKATI.
SAVJET + - I mooooolim vas... (
bila sam u parku neki dan sa svojim sinom i doživjela vrlo neobičnu situaciju u
kojoj mama jedne djevojčice koja je odlazila na spavanje kući, nagovarala svoju
malenu, da se poljupcem pozdravi sa drugim djevojčicama s kojima se je
igrala....) To je baš...baš nezgodno. Ostavljam vam da sami provjerite
zašto...a najmanje su dva razloga zbog kojih meni tako nešto nikada ne bi palo
na pamet.
Također, ponavljam - nemojte nametati
pravila igre vašem zlatu. ( U jednom drugom navratu na igralište... jedna je
baka učila svoga unuka kako se ljulja...nakon što mu je treći put nervozno
ponovila da ISPRUŽI NOGE ( što ovaj nije učinio) izvikala se na dijete, citirat
ću : NAPLJUSKAT ĆU TE OVDJE PRED SVIMA, ISPRUŽI NOGE, UOPČE ME NE SLUŠAŠ, DAJ
SE SKONCENTRIRAJ!!!! Grozno mi je to bilo čuti...došlo mi je da stanem i
ispljuskam tu baku...ali...khmda...kao Juda sam samo nijemo prošla :(
PROVJERITE , žele li vaše bake doista
čuvati svoju unučad... ja stječem dojam da im je to uglavnom tlaka koju
"odrađuju" :(( Šteta!
Nema komentara:
Objavi komentar